U trenutku kada pomislimo da smo već puno postigli, vrijeme je za sljedeći korak.
Prije stotinu i više godina, članovi obitelji Bettermann iz Mendena (Njemačka) bili su poljoprivrednici. Sve drugo bilo bi 1911. godine i vrlo neobično. Jer osim poljoprivrednika ovdje gotovo da i nije postojao drugi posao. Jedanaest godina nakon završetka Tridesetogodišnjeg rata, u poljoprivrednom selu Hüingsen kraj Mendena u Sauerlandu, 1659. godine prvi put se spominje prezime Bettermann.
Ali trajalo je još dvije godine da je netko iz obitelji Bettermann postao poznat i izvan sela. Franz Bettermann bio je član ratara u Mendenu. Skroman i jednostavan, Vestfalac rođen 1879. godine takav je ostao cijeli svoj život. Ali nekako je ipak odstupao od svog bića. 1911. godine oprezno je radio na budućim planovima koji su se razlikovali od života njegovih predaka.
1964. godine, u generaciji Franza Bettermanna, obitelj se više nije bavila poljodjelstvom i ratarstvom, već je izgradila industrijsku tvrtku u sektoru elektrotehnike te je tako nastalo ime tvrtke OBO Bettermann.
Sjedište tvrtke još uvijek se nalazi tamo gdje ju je, prije sto godina stvorio Franz Bettermann, Lendringsen/Hingsen; danas je to gradska četvrt s 56.000 stanovnika u okviru grada Mendena.
Nakon škole, u bliskom mjestu Hemer, Franz Bettermann obučavao se za lijevanje metala. Još je do pola bio poljoprivrednik, ali obuka ga je promijenila. Uobičajeni poslovi svojih predaka u štali i na polju više ga nisu uopće zanimali.
Krenuo je novim putovima i 1911. godine je s dvojicom kolega iz stare tvrtke osnovao malu tvrtku u Hüingsenu. Proizvodili su robu od mjedi, kuke za cipele i omče, ali i nešto u smjeru struje. Bettermann je postao dobavljač za domaću proizvodnju lampi.
No nekako nije u tome napredovao. Franz Bettermann napustio je tvrtku 1918. godine i kao jedini vlasnik otvorio je radionicu za žigosanje i proizvodio pričvrsni materijal za električnu i sanitarnu instalaciju. Veliki požar koji je u potpunosti uništio obiteljsko imanje Bettermannovih vjerojatno ga je potaknuo da u asortiman uvrsti i proizvodnju elemenata za zaštitu od udara munje.
Portfelj proizvoda tvrtke OBO Bettermann od svojih je početaka bio jasno definiran. Te godine nisu bile rane godine kao nakon Bismarckova utemeljenja carstva 1871. godine. Kada je Franz Bettermann uzeo pravi zamah, Njemačka je baš izgubila Drugi svjetski rat i car je pobjegao u progonstvo u Nizozemskoj. Ljudi su gladovali. Na ulicama je vladalo stanje slično građanskom ratu i mnogim kućama čista bijeda. Uslijedila je inflacija 1923. godine koja se do danas urezala u pamćenje Nijemaca.
Weimarska Republika samo je sredinom 1920-ih doživjela nekoliko „zlatnih godina”. Zatim su slom na Newyorškoj burzi 1929. godine, svjetska gospodarska kriza i masovna nezaposlenost 1933. godine uz preuzimanje vlasti od strane Hitlerovih nacista učinili prekretnicu u padu Republike. Kada su ekonomska kriza i politički nemiri u Njemačkoj 1932. godine bili najviši, Franz Bettermann učinio je značajan korak prema naprijed.
Dotad je radio samo s metalom, ali je počeo koristiti i umjetnu smolu kao što je bakelit i duroplast kao novi materijali koji su se mogli oblikovati zagrijavanjem. To je bio početak nove ere tvrtke Bettermann u kombiniranoj proizvodnji proizvoda od metala i plastika za modernu tehniku ugradnje i pričvršćivanja. Od novih strojeva uvedene su brizgalice.
Bettermann je u ono vrijeme proizvodio odstojne obujmice, lijevane cijevne obujmice i lijevane cijevne kuke. Razvodne kutije i ISO-obujmice i danas su prisutne u mnogim zgradama.
Za izum serijske obujmice Franz Bettermann, početkom 1936. godine, primio je patent i svjedodžbu patentnog ureda Njemačkog Reicha. Već sami osnivač bio je pristaša i pokretač inovacija.
Broj zaposlenih skočio je te godine s 20 na oko 250. Početkom 1930-ih godina Franz Bettermann je otkupio svoju prvotnu tvrtku koju je osnovao 1911. godine i integrirao ju u svoje poslovanje. Slovi kao strog i pravedan šef koji ima mnogo razumijevanja za privatne probleme i nedaće svojih zaposlenika i njihovih obitelji i pruža im praktičnu pomoć.
Općeniti jad i raširena bijeda na kraju Weimarske Republike više ne predstavljaju sliku Njemačke koja je 1936. bila domaćin Olimpijskih igara. Malo je ljudi prepoznalo kob i katastrofu koja se bliži uz Hitlera i naciste. Franz Bettermann ne voli naciste i njihova ih stranka ne zanima.
U dobi od 61 godine, Franz Bettermann pretvorio je svoju tvrtku 1940. godine u javno trgovačko društvo i zaposlio je svoje sinove Franza, Johanna, Ernsta i Huberta, četvoricu od svojih 13-ero djece.
Druga generacija preuzela je vodstvo pred kraj Drugog svjetskog rata 1945. godine. U to je vrijeme već odavno vladao nedostatak gospodarstva. Rat je odnio sve više zaposlenih iz tvornica, a postojala je i nestašica proizvodnog materijala. Po završetku rata 75 % tvornice Bettermann stradalo je od bombardiranja.
Tri sina osnivača tvrtke preživjela su rat. S preostalim radnicima tvornice ili u međuvremenu onima koji su se vratili iz rata odmah su krenuli u ponovnu izgradnju.
Nasreću je većina strojnog parka na vrijeme prebačena na drugo mjesto, tako da tvrtka nije morala ponovno krenuti ispočetka. Ali broj zaposlenika ipak se prvo vraća na razinu osnivanja od 20 osoba, u godini novčane reforme 1948. brzo se penje na 80 osoba, a do 1952. vraća se ponovno na 250 zaposlenih.
Ta je godina za tvrtku vrlo posebna. Tada je skovano ime. Do danas je ostalo isto: OBO Bettermann. OBO je kratica za geslo „Ohne Bohren, Stemmen, Gipsen, Zementieren usw. (bez bušenja, štemanja, gipsanja i betoniranja). Naziv predstavlja uštedu vremena, troška i živaca”, stoji u jednoj reklami za tvrtku iz onog vremena. „OBO čavlići mogu se pričvrstiti direktnim zabijanem u beton i ciglu samo pomoću pripadajućeg alata.”
U ono je vrijeme tvrtka OBO uspjela nešto, što i danas predstavlja jednostavnu montažu njezinih elektrotehničkih proizvoda na gradilištima diljem svijeta: proizvodima i rješenjima tvrtke OBO brzo, povoljno i praktično se stvaraju osnove i držači za instalacije koje provode struju i podatke te kontroliraju energiju.
Granice Njemačke 1950-ih godina postat će za OBO premale. Tvrtka se širi u godinama početka prosperiteta i sada isporučuje i u inozemstvo, iako još ne u velikoj količini, ali barem u susjedne zemlje Belgiju, Nizozemsku i Luksemburg.
Drugi veliki korak poduzeo je OBO Bettermann 1957. godine preuzevši novu valjaonicu utemeljenu 1827. u Menden-Bösperdeu. Ta strateška odluka bila je bitna jer time OBO jača dio poslovanja za sustave nosača kabela koji je do danas važan dio programa.
Rastuća potreba za strujom industrijskih pogona, veleučilišta, bolnica, zračnih luka i drugih velikih projekata koji su dinamički rasli zahtijevali su kabelske police. Pokretačka sila iza kupnje bio je Ernst Bettermann, koji je, kao i otac osnovač Franz Bettermann, sve više preuzeo ulogu pionira za budućnost tvrtke.
Nešto manji, ali karakterističan primjer za dugovječnu i trajnu perspektivu u svijetu poslovanja tvrtke Bettermann poseban je kolega. Pojavio se 1959. godine i od tad je kao najduži zaposlenik već preko pet desetljeća u njoj.
Radi se o maskoti tvrtke OBO u obliku čovječuljka, čija je „zlatna godišnjica rada” 2009. proslavljena s 300 kupaca, prijatelja i gostiju iz političkog i ekonomskog svijeta. Pristojan lik na gradilištima na cijelom svijetu tiho i ljubazno širi vijest: „Uz OBO sve je lakše.”
Otkako je osnivač Franz Bettermann 1964. godine umro, položaj tvrtke više se ne može usporediti s počecima iz 1911. godine. OBO Bettermann preživio je dva svjetska rata i inflaciju te je apsolvirao ponovnu izgradnju 1945. godine.
Sredinom 1960-ih godina tvrtka je, kao i relativno mlada Savezna Republika mogla reći: (ponovno) smo netko! No, samo je bogovima dan mir. Tvrtka koja počiva na plodovima lovora ne može uspjeti.
Jedan od faktora nemira u tvrtki ubrzo je posato Ulrich Bettermann. Sin Ernsta Bettermanna u dobi od 22 godine nakon gimnazije i obuke za bankara 1968. godine pridružio se tvrtki. Uskoro je prepoznao da je unatoč svim rezultatima i uspjesima potreban novi poticaj. Nakon godinagospodarskog čuda u Saveznoj Republici mogla se primijetiti neka vrsta zasićenosti tržišta.
Dinamički rast godina izgradnje ne može se očuvati. U ovoj situaciji, ideja Ulricha Bettermanna nadilazi nacionalno tržište. OBO želi probiti u Europi i svijetu.
No stari dioničari ne žele ni čuti za izlazak na međunarodno tržište. Kada se njegov otac Ernst razbolio, Ulrich Bettermann riskirao je krajem 1970-ih. Nakon žestokih borbi sa starim vlasnicima, posuđenim ih je novcem isplatio i preuzeo cijelu odgovornost. Na čelu tadašnjeg najvećeg javnog trgovačkog društva u Njemačkoj 36-ogodišnjak kao jedini vlasnik jamčio je posljednjim novčićem za poslovanje.
OBO danas privređuje više od polovice prometa u inozemstvu, te je s 40 kćerinskih tvrtki prisutan u više od 60 zemalja.
Promjena vlasnika u mnogim se obiteljskim tvrtkama pokazala pouzdanim borcem protiv krize. Iz takvih je sukoba Ulrich Bettermann naučio da ima otvoren um za nove razvoje, da sljedećoj generaciji mora ranije predati odgovornost i integrirati ih u vođenje poslovanja.
Kada je 1999. godine svojim sinovima prepisao 48 posto svojih udjela u kapitalu, tek je zakoračio u 50-e godine i jedan od njegovih sinova još nije bio punoljetan. Ulrich Bettermann i dalje je direktor, ali se kao predsjenik četveročlanog kruga savjetnika svojim pravnim i ekonomskim znanjem bavi strategijom.
